Kako reći “ne” kocki?

Život je kocka, a ulog je rizik oko dobiti; hoćeš li dobiti sve one emocije, trud i želje koje ulažeš u njega. Život s kockom je kocka, a ulog je činjenica da nećeš dobiti ono što uložiš. Ulog je gubitak svega onoga što položiš na stol!

Što je ovisnost – Ovisnost se definira kao autodestruktivna navika koja ometa privatno i profesionalno funkcioniranje te ozbiljno narušava psihofizičko stanje osobe. Kod ovisnosti je potrebno liječiti ovisničko ponašanje, a ne ovisnička sredstva. Prilikom uspostavljanja ovisnosti potrebno je prethodno ustanoviti radi li se o konzumaciji, zlouporabi ili ovisnosti.

Prve dvije faze čestim ponavljanjem rezultiraju u trećoj. Sve što se radi ili konzumira u prevelikoj mjeri stvara svojevrsnu ovisnost, a ona kao takva razara čovjekovo tijelo i um. Baš kako kaže stara poslovica: “Što je previše slano nije ni mački drago”.

Zašto i tko kocka – Ovisnost počinje kao potreba za bijegom od unutarnjeg nezadovoljstva ili osjećaja neshvaćenosti, nezdrave komunikacije u obitelji i doživljaja novca kao statusnog simbola. Ovisnost o kocki poremećaj je u nagonima, a ova ovisnost je, kao i svaka druga, određen splet okolnosti.

Kombinacija komunikacijskih šumova unutar obitelji kao primarnog faktora odgoja i osjećaja prihvaćenosti, emotivne krhkosti i „tipa“ društva u kojem se određena individua kreće. Ne postoji pisano pravilo o “materijalnom porijeklu” kockara. Naime, kockaju ljudi iz bogatih i siromašnih obitelji. Svakako da je veći broj onih koji imaju jače materijalno zaleđe budući da isti imaju veći kapital za ulaganje. Kockanje je “zgodna” automanipulacija, zabava, statusni simbol u startu, a ta ista kocka osjećaj je razornog i mračnog adrenalina u kasnijim fazama.

Kocku u ruke najčešće uzimaju osobe u životnoj dobi od 20-tak godina budući da starije, već psihički formirane osobe posjeduju provjereni pogled na svijet, realnost i život. Najnovija istraživanja pokazuju kako se sve više srednjoškolaca okušava u ovoj ovisnosti, a postotak muškaraca koji “se igraju” veći je od postotka ženske populacije koja se okušala u ovom “skupom sportu”. Trenutno najpopularnije igre su rulet i poker automati.

 

Kako prepoznati i spriječiti kockara – Za razliku od drugih ovisnosti, kockara se najčešće “nanjuši” kad je stvar već u poodmakloj fazi. Zašto? Jedini pravi pokazatelj jest velika oscilacija u novcu, sad ga ima, za pet minuta je praznih džepova. Ti se simptomi najčešće povezuju s konzumacijom alkohola i droge pa obitelj (roditelji, suprug/supruga) kasno “povezuju” končiće i kad već, metaforički ili doslovno, ostanu bez krova nad glavom, shvaćaju da je zapravo riječ o kocki. Spriječiti kockara u njegovim podvizima i namjerama ponekad se čini kao Sizifov posao.

Naime, kao i kod svake ovisnosti, kockarom se “postaje” u ranom djetinjstvu budući da dijete promatra, percipira, sluša, upija i pamti ponašanje unutar obitelji te kreira sliku o svijetu, ljudima i sebi upravo na temelju navedenih faktora. Kako bi se spriječilo ovisničko ponašanje od izuzetne važnosti je zdrava i kontinuirana komunikacija u obitelji. Ukoliko dijete dobiva osjećaj vrijednosti, ljubavi, razumijevanja i prihvaćenosti, teško da će baš tako lako posrnuti u neku od ovisnosti na prvom životnom problemu.

Neka igra počne”– Ono što je bitno istaknuti jest stanje kockara dok igra. Poanta ne leži u dobitku zbog samog dobitka novca, smisao svega je igranje igre! Novac je, uglavnom,  sredstvo koje kockaru osigurava iduću partiju. On je u službi osiguravatelja nove igre. Posjedovanje novca zbog samog novca postaje, u nekoj mjeri, važno kada je osoba već dotaknulo dno dna i pokušava se izvući iz praznog bunara. Što je jednoj osobo dno, drugoj je nešto tanji sloj.

Naime, dno je individualna stavka; nekome je to posudba novca, nekome gubitak kuće, a nekome gubitak obiteljske imovine i recimo, vlastite supruge. S kockarima se često povezuje i kriminalitet kao sekundarna stavka. Nije strana činjenica kako ovi ovisnici često rade kriminalna djela kako bi održali sredstva ovisnosti (novac) aktualnima.  

 

Igre na sreću – Kada je riječ o ljudskim granicama tolerancije, eksperimentiranja i okušavanja u novim stvarima, bilo bi ih nepošteno generalizirati budući da je svaka osoba individua za sebe pa se nameće zaključak kako su i postupci individualni. Ista priča je i s igrama na sreću. Hoće li igre na sreću (loto, bingo i sl.) gurnuti nekoga u pakao kocke, diskutabilno je. No, ono što se može zaključiti je teza da su one potencijalna “navlakuša” za , recimo, poker automate.

Kako? Ukoliko osoba sve češće igra ove igre, njezin um počinje razmišljati gdje, kada i kako na što lakši način “dignuti” veću svotu novaca. Je li recesija kriva za sve veći broj ljudi koji u redovima stoje u kladionicama pitanje je na koje se potvrdan odgovor nameće sam po sebi budući da je novac svima nasušna potreba, a hoće li ove iste kladionice kreirati nove kockare, individualno je. U svakom su slučaju jako dobra predispozicija za okušavanje u pravoj kocki.  

Shvaćanje i priznavanje problema – Svaki ovisnik o kocki najčešće ne uviđa svoj problem. Doduše, na nekoj podsvjesnoj razini on shvaća da to što radi nije dobar put i da ga je “opasan adrenalin” preuzeo, ali vođen krilaticom “Izvukao sam se prošli put, sigurno ću i ovaj put naći rješenje”, udaljava mogućnost izlječenja. Obično postoje dva, nazovimo ih, trenutka priznanja.

Priznanje samom sebi i priznanje pred obitelji. Točnije, neki ovisnici u savjetovališta dođu sami, a neki pod utjecajem obitelji. Bilo kako bilo, najvažniji korak jest taj prvi, priznanje i dolazak. Pri samom dolasku u savjetovalište, ovisnici rijetko odmah otvaraju svoju dušu i na “sva zvona” pričaju o svom problemu. Nakon nekog vremena rađa se povjerenje prema savjetnicima i osoba uviđa kako želi drugu priliku u životu. To je točka od koje kreće liječenje. 

Savjetovališta i terapijski centri – savjetovanja su uvijek individualna jer se polazi od teorije kako nije potrebno da osoba “rasipa svoju intimu pred nepoznatom hrpom ljudi”. “Misija” svakog ovisnika je ostaviti dojam kako on/ona nema velik problem s kockom do konačnog priznanja kako je jednom nogom, ako ne i oboma, odavno već u živom blatu. U savjetovalištima osoba prima sve potrebne informacije o terapijskom liječenju, a od nje se očekuje kompletan medicinski pregled koji će pokazati sve probleme ili poteškoće (psihičke/fizičke) koje osoba posjeduje. Ukoliko je riječ o teškim mentalnim oboljenjima, uputit će se na adekvatnu skrb.

Savjetovalište “Susret” – U Hrvatskoj se problem svih tipova ovisnosti pa tako i ovisnosti o kocki bavi, između ostalih, i poznato savjetovalište Susret. Humanitarna organizacija “Zajednica Susret” osnovana je u Splitu 1990. godine, osnovala ju je Bernardica Juretić, a nakon više od dvadeset godina uspješnog rada, timovi ove zajednice formirani su stručnjacima i rehabilitiranim ovisnicima koji pomažu iz vlastitog iskustva.

Obuhvaća djelovanje od tretmana osoba s početnim poremećajima u ponašanju do stručnog terapijskog rada s ovisnicima kroz programe odvikavanja, savjetodavnog rada i terapijske zajednice. U okviru ustanove djeluju četiri terapijska centra. Terapijski centri za muškarce: Ivanovac pokraj Okućana, Paučje u blizini Đakova,  Cista Velika pokraj Imotskog i terapijski centar za žene na Čiovu. Za sve detaljne informacije možete nazvati br. tel. 01/6040198; 021/361200.

-Naš način rada odlikuje se činjenicom da se ide prema čovjeku i za čovjeka. Postepeno se dolazi do uzroka i odgovora zašto je osoba postala ovisnikom. Mi ne liječimo posljedice, mi preodgajamo i tražimo uzroke, rekao je djelatnik savjetovališta “Susret”, Danijel Mić.

Poznat je podatak da se 60% ovisnika uspješno izliječi, dobije novi pogled na svijet i život koji živi. Nema mjesta očaju i depresiji, ljudski je griješiti, a još više je ljudski dignuti se iz mulja i hrabro koračati dalje.

Svaka osoba zaslužuje drugu priliku u životu, a tko su to onda ljudi da bi nekoga spriječili da još jednom udahne život punim plućima!
(Z.Ć.)

izvor: http://www.urbancult.hr

Podijeli svoj utisak!


Kako vam se svidjela vijest?
  • Fascinated
  • Happy
  • Sad
  • Angry
  • Bored
  • Afraid