Neiskorišteno blago

Bosna i Hercegovina je zemlja različitosti. Možda zvuči suludo reći da je različitost bogatstvo, jer danas se bogatstvom smatraju samo materijalne stvari, ali usudit ću se izjaviti da je to jedno neprocjenjivo blago ove divne, male zemlje.

@Piše: Mufid Paljanin

Mufid_PaljaninBogatstvo koje godinama stagnira. Bojim se kazati da to više nije samo stagnacija, već regres istog, sve veći iz dana u dan. Pošto je ovo tema koju mogu razumijeti samo oni koji su shvatili bit svoga postojanja i svjesni su pomenutog bogatstva, preporučujem onima koji još nisu pronašli pravog sebe, da na trenutak zastanu, da razmisle o sebi, svojoj svijesti, savjesti, o svome tijelu, svome stavu, o prirodi kao odličnom fenomenu koji nudi odgovor na pitanja.

Jesmo li tolerantni?

Tolerancija, u suštini, znači da prihvatimo nekoga onakvim kakav jest. Da prihvatimo nekoga kakav god on bio i da s njim kao takvim naučimo zajedno živjeti, razmišljati, družiti se i napredovati. Zašto je bitno bogatstvo u različitostima? U ovoj zemlji, znamo da svako ima pravo na mišljenje, ali kakvo to mišljenje se nama kao individuama plasira? Nabrojat ću samo tri osnovna problema zašto gledamo, a ne vidimo gdje je problem, šta je uzrok i zbog čega stagniramo? To su: nacionalizam, religiozni fanatizam, te lažni (interesni) patriotizam. Onoga dana kada ljudi na ovim prostorima, sa različitim idejama, sa različitim mišljenjima nađu zajedničko rješenje (a nadi de ga samo onda kada shvate bit različitosti i tolerancije), moguće je graditi suživot. Ljudi sa različitim idejama i stavovima imaju samo dvije mogućnosti: ili će naći sredstva i načine zajedničkog života kroz pomirenje, ili će stalno biti u sukobu jedni sa drugima. U današnje vrijeme vlada osjećaj da ljudi koji su „govornici “ uopće nemaju ugrađen neki receptor za stvarnost, za stanje u kojem se nalazimo. Ne dozvolimo da nam mozak pune glupostima oni koji žele da pokažu samo svoju poziciju, i oni koji žele da naruše i ovo malo preostalih humanih vrijednosti. Ne dozvolimo da nama vladaju oni koji nisu svjesni pravog bogatstva. Postavimo toleranciju na sami vrh naših prioriteta, prije svega kao individue pa kao zajednica. Bitno je napomenuti da tolerancija ne zahtjeva odricanje od tradicije, vjere, nacije ili historije. Naprotiv, ona zahtjeva da poštujemo navedeno. „Imajući u vidu da mi svi imamo različita osjećanja, imamo različita razmišljanja, ali pripadamo svi jednom te istom svijetu, iako ne dolazimo iz istih mjesta (iz iste rodne grude), ali putujemo istim brodom.“/par.M.A/ Pa prema tome, imamo mi mnogo zajedničkih tačaka o kojima možemo da razgovaramo i na osnovu kojih možemo da stvaramo bolju okolinu i da napredujemo. Još jedna stvar nam treba biti jasna, a to je da će vrijeme dati priliku ljudima koji se zalažu i iskorištavaju bogatstvo različitosti, a odbacit će one koji zagovaraju ružne i krvave osvete.

Proširimo svoje horizonte

„Nije naš cilj da postanemo kao drugi; potrebno je da se međusobno razlikujemo, da naučimo da vidimo drugačije ljude od sebe i da ih poštujemo zbog toga što su.” /H.Hesse/ Kada govorim o samoj toleranciji i različitosti ne mogu, a da ne zastupam lijepe i pozitivne primjere. Lijepe i pozitivne stvari sa kojima sam se susreo i na prostorima ove naše rekao bih ‘zemlje iz snova’. Zemlje koju, nažalost, ne gledamo očima punim sjaja i ljubavi. Već očima koje samo nebitno vide, a prave stvari ne primjećuju. Toleranciju i različitost, prije svega, osobito doživljavam prilikom susreta kako sa mladim, tako i starijim ljudima, sa prijateljima, bez obzira na vjeru i naciju. Mene kao čovjeka, a po nekom redoslijedu i sviju nas, trebalo bi da obogaćuje i čini sretnijim to poštivanje drugog u njegovoj različitosti. To je tolerancija. Ono što skraćuje naše poglede, ono što nas čini siromašnim je što se bojimo različitosti, bojimo se popričati sa samim sobom, bojimo se družiti, bojimo se sumnje. Prije svega mislim na mlade ljude. Ne dozvolimo da nas dijele, budimo pametni, ne bojmo se, hrabro pogledajmo u lice različitosti. Pogledajmo očima koje vide prave stvari, a ne očima mržnje. Jer, otvoren identitet se ne boji različitog. Stoga preispitajmo svi naš identitet. Dokle smo stigli? Koje boje su naše oči? Oči nebeskog plavetnila ili oči tame?

„Zamislimo samo kako bi ovaj svijet izgledao bez mnoštva biljnog, životinjskog i mineralnog svijeta, ili još dramatičnije, kada bi postojala samo jedna biljna ili životinjska vrsta, ili kada bi postojala samo jedna ljudska rasa!“ /A.F/

Da li je različitost bogatstvo? Da li je tradicija bogatstvo? Da li je vjera bogatstvo? Šta bi bilo da je sve isto? Da li bi bilo ikakve ljepote, čari? Da li bi miris samo jednog cvijeta bio dovoljan?

Na kraju samo želim kazati i molim Boga da nas posebno pouči prepoznavanju tolerantnih ljudi, i da konačno oslobodimo dobrotu iz sebe kojom je nadahnuo svakog živog, te da plivamo u uzbudljivim strujama koje će nam koristiti i koje će nas spajati i pomoći nam da pronađemo sebe i shvatimo našu ulogu na ovom prolaznom svijetu.

Podijeli svoj utisak!


Kako vam se svidjela vijest?
  • Fascinated
  • Happy
  • Sad
  • Angry
  • Bored
  • Afraid
Mufid Paljanin. Završio je srednju mašinsku tehničku školu u Bugojnu. Magistrirao je na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, na odsjeku za proizvodne tehnologije, automatizacija i robotika. Slobodno vrijeme iskorištava i za pisanje, pa tako voli da piše o prirodnim ljepotama općine Prozor-Rama, a i šire, kao i o tehnologiji i dr.